Jaki bolovi u koljenu i otok tipični su simptomi puknuća križnog ligamenta. Puknuće prednjeg križnog ligamentaubraja se u najčešće sportske ozljede, npr. kod skijanja i sportova s loptom prilikom pada ili doskoka. Dolazi kod velike vanjske sile na koljeno, pogotovo kod rotacije donjeg dijela bedrene kosti prema van, dok gornji dio bedrene kosti ostaje u normalnom, ravnom položaju. Zglob je nestabilan i ne može se u potpunosti saviti ni ispružiti. Pristup liječenju ozljede ovisi o stupnju ozljede tj. djelomično ili potpuno puknuće ligamenta, o eventualnim popratnim ozljedama, dobi pacijenta, sportskoj aktivnosti ili zanimanju pacijenta.

Terapija: Najčešće se rješava operacijom posebno kod sportaša i mlađih osoba no kod ostalih može biti dovoljna fizikalna terapija. Fizikalnom terapijom djelujemo na smanjenje upale i bolova te stabilizaciju koljena treningom snage i koordinacije. Kinesio-tape i elektroterapija su također od pomoći.

Bol, oticanje, šepanje i osjećaj nestabilnosti koljena. PCL se nalazi straga u koljenu, od natkoljenice (femura) pa prema potkoljenici (tibiji). Njegova funkcija je da sprečava pomak potkoljenice prema straga. Mnogo je deblji i snažniji od ACL. Ozljede PCL su rjeđe nego ozljede drugih. Potrebna je veća energija da bi došlo do potpune rupture PCL. Upravo zato rjeđa je izolirana ozljeda, a nažalost češće su kombinirane ozljede s drugim ligamentima. Najčešći uzrok ozljede su prometne nesreće, poglavito motociklističke, ali i sportske ozljede (skijanje, nogomet itd.). Rehabilitacija nakon operacije je zahtjevna i dugotrajna. Obično se očekuje povratak u punu aktivnost i kontaktni sport za 9 do 12 mjeseci nakon operacije.

Terapija: Terapija nakon operacije su individualne fizioterapijske vježbe kojima se vraća tonus i snaga mišiću, ali prije samih vježbi potrebno je krenuti sa elektrostimulacijom (vrsta terapijske struje koja pasivno vježba mišić dok on još nije u mogućnosti aktivno obavljati funkciju).

Medijalni kolateralni ligament se nalazi na unutrašnjoj strani koljena. Proteže se od unutrašnjeg kondila butne kosti do unutrašnjeg kondila tibije (potkoljene kosti). Povreda medijalnih kolateralnih ligamenata najčešće nastaje kao posljedica zadobivenog udarca u medijalnu stranu koljena. Javljaju se kod svih sportova, najčešće kod skijaša, nogometaša, pri naglim šprintevima, naglim promjenama pravca i sl.

Terapija: Kada se krene s fizikalnom terapijom oporavak se očekuje kroz 4-8 tjedana. Terapija kreće elektrostimulacijom mišića, a nakon toga s fizioterapijskim vježbama u kombinaciji sa kinesio trakama.

Simptomi prilikom ozljede LCL-a su pojava boli u lateralnom aspektu koljena, nestabilnost ili propadanja koljena prema van kod hodanja, oticanje koljena i pojava hematoma na mjestu ozljede, a ponekad direktna trauma na koljeno može utjecati i na efektivnost peronealnog živca (nervus peroneus)što može uzrokovati padanje stopala kod hodanja, gubitak osjećaja vanjskog dijela potkoljenice i stopala ili trnce u toj regiji.

Lateralni kolateralni ligament smješten je uzduž vanjske strane koljena, od distalnog dijela femura do proksimalnog dijela potkoljenice. Ozljeda LCL najčešće je uzrokovana propadanjem koljenskog zgloba koji se događa kad sila utječe na unutarnji dio koljena i gura ga prema van, kao kod udaraca. Može desiti i prilikom hiperekstenzije koljena te u toj situaciji LCL isto tako može nastradati. Ozljede LCL stoga se događaju u sportskim aktivnostima kod direktnih udaraca u koljeno (nogomet, borilački sportovi, skijanje itd.) i u automobilskim nesrećama, a vrlo često dolaze u kombinaciji s ozljedama drugih struktura koljena.

Terapija: U akutnoj fazi primjenjuje se RICE tretman – odmor, led, kompresija, elevacija. Funkcionalna faza terapije zahtijeva progresivni i pažljivi razvoj opsega pokreta koljena, jačanje mišića natkoljenice i vježbe stabilizacije koljenskog zgloba.